Skrivene zamke problema sa štitnjačom ...

Malena je i u obliku leptira, a njezino nepravilno funkcioniranje stvara hrpu problema. Osciliranje kilograma, gubitak kose, umor, drhtanje, tjeskoba, pa čak i depresija ... Takvi simptomi mogu značiti lošiju kvalitetu života. Međutim, sve to može biti i mnogo ozbiljnije - unatoč svojoj maloj veličini, ovaj je organ od vitalne važnosti. Govorimo naravno o štitnjači.

Svatko se susreo s nekim tko ima problema sa štitnjačom ili se možda i sam suočava s problemima uzrokovanim njezinim neispravnim radom. Broj ljudi u Hrvatskoj koji imaju problema sa štitnjačom, poprilično je velik, a mnogi od njih ni ne znaju da nešto nije u redu.

Što je štitnjača?

Štitnjača je izuzetno važna žlijezda u obliku leptira koja utječe na čitav ljudski endokrini sustav. Nalazi se na prednjoj strani vrata, ali je tako tanka i sićušna da ju ne možemo osjetiti. Moglo bi se reći da je svojevrsni kontrolor hormona tiroksina (T4) i trijodotironina (T3), koji igraju vrlo važnu ulogu u funkcioniranju organizma. Štitnjaču bismo mogli nazvati i glavom metabolizma, jer metabolički procesi u tijelu ovise o njezinim hormonima, što znači da je zadužena za metabolizam masti, bjelančevina i ugljikohidrata, a posljedično i općenito za naše tijelo i kako se osjećamo. Nepravilno funkcioniranje može značiti i dugoročne probleme sa srcem, što može dovesti do moždanog udara, bolova povezanih s oštećenjem živaca, depresije i neplodnosti ...

Budući da je dio hormona štitnjače i jod, odnosno štitnjača ga treba, vrlo je važno unijeti ga u tijelo u dovoljnim količinama. Joda obično nedostaje u prehrani, pa je većina soli koju možemo kupiti u trgovini jodirana.

Kako prepoznati bolesti štitnjače?

Najčešće bolesti štitnjače su hipotireoza, što znači da štitnjača ne radi ispravno, hipertireoza, gdje je štitnjača preaktivna, upala, te rak štitnjače, što je ponekad teže prepoznati samo na temelju hormonalnih vrijednosti.

Oboljeli su i muškarci i žene, ali statistički je više žena, a bolest se najčešće nalazi u žena u dobi između 20 i 50 godina.

Nažalost, simptomi su toliko rašireni da se često zanemaruju. Pripisuju se brzom tempu života, stresu, nepravilnoj prehrani, nedostatku sna itd., stoga često ne razmišljamo o štitnjači, barem dok nam ne počne stvarati stvarno jake glavobolje.

Najčešće se krvni testovi koriste za otkrivanje neispravnog rada štitnjače. Međutim, moramo biti pozorni na to da se provjere svi hormone povezani sa štitnjačom. Dakle, i T3, kojeg žlijezda u normalnim uvjetima izlučuje oko 20%, kao i T4, koji se izlučuje oko 80%, a kasnije se pretvara u aktivni oblik T3.

Naime, ponekad se provjerava samo hormon TSH koji ne izlučuje štitnjača, već hipofiza. Razina hormona TSH lagano raste kada je štitnjača usporena, jer djeluje na način da ju stimulira kako bi brže funkcionirala. Nažalost, ispitivanje samo ovog hormona nije najpouzdanije, a mišljenja su podijeljena oko toga koliki bi trebao biti. Tijekom testiranja mora se provjeriti točnost podataka sva tri hormona, tj. TSH, T3 i T4.

Koji su simptomi neispravnog rada štitnjače?

• Debljanje unatoč pravilnoj prehrani i vježbanju,
• umor ili iscrpljenost,
• zatvor,
• zadržavanje vode u tijelu,
• niska tjelesna temperatura,
• neredovite ili vrlo jake menstruacije,
• nedostatak motivacije,
• problemi sa spavanjem,
• problemi s koncentracijom i fokusom,
• bolovi u zglobovima,
• osjetljivost na svjetlost,
• ispadanje kose ili prorjeđivanje obrva i trepavica,
• promukli glas,
• suha koža,
• poteškoće s trudnoćom, odnosno neplodnost,
• tjeskoba,
• depresija.

Simptomi su relativno česti i kod drugih problema, pa često ostaju neprimijećeni. Dakle, ako ih imamo, ponekad je dobra ideja otići liječniku i napraviti pregled štitnjače.

No, moramo obratiti pažnju na još nešto ...

Važna razlika u liječenju štitnjače je i u tome o kakvom se problemu zapravo radi. Ako štitnjača ne radi ispravno, često samo nadomještamo hormone kojih nam nedostaje.

Međutim, sasvim je druga priča Hashimotova bolest, gdje naš vlastiti imunološki sustav napada štitnjaču i njezino tkivo, pa više ne može pravilno proizvoditi hormone. I ovdje moramo nadomjestiti hormone, a liječenje jako ovisi o tome u kojoj je fazi ova autoimuna bolest. U početnoj fazi mogu postojati povećane performanse, ali kasnije se performanse naglo usporavaju. Također moramo biti oprezni prilikom uzimanja joda, jer u Hashimotu ne smije biti previše joda.

Koji su simptomi kod pretjerano aktivne štitnjače

• Nenamjerno mršavljenje uz nepromijenjen unos hrane,
• ubrzan rad srca i neujednačen rad srca, odnosno aritmija,
• povećan apetit,
• živčanost, nervoza i anksioznost,
• drhtenje ruku i trzanje,
• znojenje,
• menstrualne tegobe,
• slabo podnošenje vrućine,
• proljev i brza probava,
• povećana štitnjača,
• umor,
• slabost u mišićima,
• problemi sa spavanjem,
• tanka kosa i koža,
• može voditi do problema poput osteoporoze.

Prekomjerna funkcija štitnjače također se liječi medicinski uz pomoć lijekova, često se odlučujući za radioaktivni jod, a ponekad čak uklanjajući dio štitnjače, čime se inhibira njezinu funkciju.

Što možemo sami napraviti?

Svakako je dobro slušati savjete liječnika u slučaju problema, ali još uvijek postoji mnogo stvari koje sami možemo učiniti preventivno. To također uključuje konzumaciju odgovarajućih mikroelemenata koji omogućuju pravilno funkcioniranje štitnjače.

Koje su to nutrijenti, odnosno minerali koji podržavaju zdravlje štitnjače?

Železo 

Nedostatak željeza može dovesti do smanjenja razine hormona T4, koji igra važnu ulogu u održavanju normalne tjelesne težine, tjelesne temperature, funkcije mišića, pa čak i mentalne dobrobiti. Željezo je također uključeno u proces pretvaranja T4 hormona u T3 hormon. Ova se pretvorba mora dogoditi, jer je T3 aktivni oblik hormona, a bez njega se osjećamo umorno, teže se koncentriramo, možemo biti osjetljivi na temperature i depresija je česta pojava

Moramo biti sigurni da jedemo dovoljno hrane kako bismo spriječili njegov nedostatak. Željezo se krije u crvenom mesu, orašastim plodovima i sjemenkama, cjelovitim žitaricama, tamnoj čokoladi i zelenom lisnatom povrću. Izvrstan je npr. špinat. Međutim, budući da to često nije dovoljno, možemo si pomoći na prirodan način sa zelenom algom spirulinom.

Njezin je prehrambeni profil toliko jak da ga čak koriste i astronauti, a preporučuje se i sportašima i trudnicama koje imaju povećane potrebe za željezom i ostalim hranjivim sastojcima skrivenim u spirulini. Prava je riznica bjelančevina, vitamina B, a osim željeza sadrži i bakar koji je važan i za rad štitnjače.

Vitamin D

Postoje neke studije koje sugeriraju da pacijenti s bolestima štitnjače imaju nižu razinu vitamina D u krvi. Studija vitamina D i autoimunih bolesti štitnjače pokazuje da je čak 72% testiranih bolesnika patilo od nedostatak ovog važnog vitamina. Dakle, ovo su vrlo znakovite brojke koje govore u prilog tome da moramo biti sigurni da ne nedostaje.

Glavni izvor vitamina D je naravno sunce, ali nažalost većina ga nema dovoljno. Zemljopisni položaj, tip kože, ograničenje izlaganja suncu zbog drugih opasnosti, prekomjerna težina, dob ... Sve su to čimbenici koji sprječavaju dovoljnu sintezu vitamina D, odnosno vitamina D3 uz pomoć sunca.

Doduše, nalazi se u žumanjku, masnoj ribi poput lososa i srdela, te je ponekad dodan mlijeku i jogurtu. Činjenica je, međutim, da ga većina još uvijek ne dobiva dovoljno na ovaj način. Srećom, možemo birati između mnogih dodataka prehrani, ali dobro je biti oprezan što unosimo u svoje tijelo i odabrati što je više moguće prirodnije i učinkovitije. Primjerice, Vitamin D3 iz sobovog lišaja, izvrsan je jer osigurava pokrivanje dnevnih potreba za ovim vitaminom na prirodan, čist i siguran način.

Bakar, cink i selen

Minerali, kojih nam ne smije nedostajati, izuzetno su važni u funkcioniranju štitnjače. Kad jedan nedostaje, ravnoteža između njih se narušava i u tom slučaju se hormon T4, koji je neaktivan oblik, možda neće pretvoriti u T3, tj. u aktivni oblik.

Osim spiruline, za više bakra možemo se pobrinuti uz pomoć govedine koja će se brinuti i za željezo, a sadrži ga i školjke, škampi, rajčica, suncokretove sjemenke i tamna čokolada. U tim se namirnicama nalazi i cink, koji je važan ne samo za rad štitnjače, već i za cjelokupni imunološki sustav, a u mozgu djeluje čak i kao neurotransmiter koji osigurava međusobnu komunikaciju stanica. Za dodatnu dozu cinka u prehranu se mogu dodati i bademi, koji su također bogati izvor dijetalnih vlakana, koja će osigurati dobru probavu.

Dodavanje selena također je pokazalo poboljšanje nekih parametara izmjerenih u radu štitnjače, odnosno dodavanje u što prirodnijem obliku. Izvrsno je ako si priuštimo zobene pahuljice s bananom za doručak, a primjerice za ručak pojedemo smeđu rižu s piletinom. Nalazi se još i u tuni, brazilskim orasima i suncokretovim sjemenkama.

Što je sa slavnim jodom 

Jod je element koji je sastavni dio hormona štitnjače i na koji se najčešće misli kada se govori o bolestima štitnjače. Istina je da nam ga može nedostajati u organizmu, jer s hranom koja nije morskog porijekla, ne dobivamo dovoljno ...

Međutim, potreban je oprez prilikom unosa. Većina ljudi svoje potrebe pokriva jodiranom soli, koju dobivamo u trgovini. Dnevne potrebe odrasle osobe iznose oko 150 µg i često su pokrivene samo solju. Stoga oni koji izbjegavaju takve soli i koriste npr. himalajsku sol, koja ne sadrži jod, moraju pripaziti na potencijalni manjak joda. Vegetarijanci i vegani također trebaju biti oprezni. Hrani možemo dodavati npr. alge. Jedna od najboljih algi je kelp. Alge su izvrsne posebno u juhama i kao zamjena za sol.

Značaj probiotičkih kultura u vezi sa štitnjačom ...

Često nismo svjesni koliko su različiti sustavi povezani u tijelu i kako se jednom pogreškom, kao kod domino efekta, počinju urušavati i drugi sustavi. Jedna od najvažnijih je definitivno mikrobiološka ravnoteža u crijevima. Probiotičke kulture utječu na zdravlje crijeva, a također i na hormonalnu ravnotežu, a time i na cijeli endokrini sustav, čiji je dio i leptirski organ štitnjače.

O povezanosti se nagađalo još davne 1900. godine, kada nisu ni znali koliko je važan ekosustav u ljudskim crijevima. Poznato je da neravnoteža u crijevima utječe na imunološki sustav, što dovodi do poboljšanja kod autoimunih bolesti kada se uvode probiotske kulture. S obzirom na to da je, osobito u slučaju neispravnog rada štitnjače, čest uzrok imunološki odgovor tijela - kao što je to kod sve češćih Hashimotovih tireoiditisa - dobro je voditi računa o zdravoj crijevnoj flori, a probiotički dodaci mogu nam olakšati posao.

Što bolesnici s nepravilnim radom štitnjače nužno trebaju izbjegavati?

Kod smanjenog rada štitnjače se ne preporučuju namirnice poput kupusa, kelja, cvjetače, repe, kelerabe ... Sadrže posebne tvari zvane goitrogeni. Oni pak inhibiraju apsorpciju joda, što dodatno usporava rad štitnjače. Posebno je važno da ih izbjegavaju oni koji imaju gušu.

U slučaju pretjeranog djelovanja, treba paziti na konzumiranje joda, jer ga ne smije biti previše. Plodovi mora, razne alge, mliječni proizvodi ... Sve to treba ograničiti u slučaju prekomjerne funkcije štitnjače.

Neke studije također pokazuju veze između problema s glutenom i štitnjačom, a navodno bi i proizvodi s kofeinom i sojom trebali biti ograničeni.

Ako sumnjamo na probleme, prvo posjetimo liječnika …

Svakako je dobra ideja svako malo provjeravati razinu hormona štitnjače. Pogotovo ako netko u obitelji ima problema ili nas prate sumnjivi simptomi koji bi mogli biti pokazatelji problema.

Međutim, ako se pokaže da naša štitnjača ne radi kako treba, svakako si možemo pokušati pomoći na prirodan način, ali često moramo nadzirati razinu hormona kako bismo tretman mogli prilagoditi trenutnom stanju.