Kako surađivati s različitim tipovima ljudi?

Ljudi se međusobno razlikuju i često su upravo te razlike izvor nesporazuma i sukoba u privatnom i radnom okruženju. Kontakt s različitim tipovima ljudi može nam predstavljati svakodnevni izazov. Svaki od nas posjeduje različite osobine, iskustva, uvjerenja i znanja. Ako smo sposobni razumjeti razlike i pristupiti im na znatiželjan način, možemo značajno poboljšati kvalitetu odnosa i otvoriti vrata podrške i suradnje. 

Pogledajmo primjer:  

Ana ima dvoje male djece i poziva Maju s njenom djecom na izlet. Ana je vrlo organizirana, gleda na stvari analitički. Večer prije odlaska priprema užinu, ruksake i rano odlazi na spavanje. Kada sljedećeg jutra pokupi Maju, ona kasni. Kada sjedne u auto, kaže da nema pripremljenu hranu i da će za djecu pronaći nešto putem. Ani se čini da Maja nije zainteresirana za izlet, jer se uopće nije pripremila za njega. To, naravno, ne mora biti istina. Maja je vjerojatno spontanija i lakše se snalazi u nestrukturiranim situacijama, što ne znači da se ne veseli izletu.  

Različiti pogledi, stilovi i načini djelovanja snažno utječu na to kako surađujemo s drugima. U gornjem primjeru vidimo da Ana predstavlja analitički i sustavni pristup, dok Maja predstavlja spontan i kreativan pristup. Kada se ta dva pristupa susretnu, može doći do nesporazuma. Ipak, upravo te razlike mogu stvoriti bogatstvo u suradnji, jer svaki pojedinac donosi svoja iskustva, perspektive i jake strane. Raznolikost također potiče inovativnost, jer više različitih pristupa omogućuje bolje prepoznavanje izazova i rješavanje problema.  

Majina "nepripremljenost" možda će biti korisna u nepredvidivim situacijama. U slučaju zastoja na cesti, Ana bi mogla postati napeta, dok će Maja zabavljati djecu i zastoj joj neće uzrokovati pretjerani stres. Anina organiziranost možda će biti korisna pri pravovremenom povratku kući kako bi se izbjegla noćna vožnja. U razlikama se, dakle, kriju rješenja, ako smo ih samo spremni uvidjeti.  
 

Sposobnost suradnje s drugima 

Sposobnost suradnje s drugima spada među takozvane "meke vještine". To znači da se suradnja može naučiti i nije nužno nešto što nam je "prirodno dano". Radi se o vještinama koje se odnose na komunikaciju, međuljudske odnose i sposobnost rada u timu. 
 

Zašto je uopće važno da surađujemo s različitim tipovima ljudi? 

• Raznolikost potiče kreativnost i rješavanje problema - različiti ljudi donose različite poglede, iskustva i znanja. Raznolikije skupine stvaraju inovativnije ideje i oblikuju bolje rješenja.  
• Poboljšava komunikaciju i smanjuje sukobe - razumijevanje komunikacijskih stilova drugih sprječava nesporazume. Kada smo svjesni da ljudi na različite načine procesuiraju informacije i da su njihovi emocionalni odgovori različiti, sposobni smo za veću prilagodbu i pronalaženje zajedničkih puteva. 
• Povećava emocionalnu inteligenciju i empatiju - suradnja s različitim tipovima ljudi razvija našu emocionalnu inteligenciju. Ta sposobnost nam pomaže u oblikovanju boljih odnosa i potiče pozitivnu atmosferu.  
• Podržava osobni i profesionalni rast - kontakt s različitim tipovima ljudi potiče nas da postanemo prilagodljiviji, strpljiviji i snalažljiviji. 
• Povećava učinkovitost timova u radnom okruženju - timovi koji znaju iskoristiti prednosti razlika među članovima učinkovitije raspodjeljuju rad i međusobno si pomažu. To vodi do veće uspješnosti i zadovoljstva na poslu.  
• Uvijek sve multikulturalniji svijet - budući da su društvene situacije sve raznolikije, znanje kako postupati s ljudima koji dolaze iz različitih kultura i imaju različite osobnosti ključno je za poštovanu i učinkovitu suradnju. 
   

Zašto nam je ponekad teško surađivati s drugim ljudima?  

Često očekujemo od drugih da razmišljaju i djeluju slično nama, i pri tumačenju njihovog djelovanja polazimo od sebe. U svojim mislima stvaramo slike o tome što je normalno, tzv. sheme "normalnosti", koje nam pomažu pri interpretaciji informacija i percepciji drugih ljudi. Sheme uključuju naša očekivanja i uvjerenja. Svaki od nas ima svoju shemu na temelju koje interpretira nove informacije. Na primjer: netko nam na poziv na nedjeljni izlet odgovori jednostavnom rečenicom, bez uskličnika, bez uljepšavanja. Budući da bismo mi reagirali s oduševljenjem i dodali uskličnik, odgovor na poziv interpretiramo kao da osoba vjerojatno nije previše oduševljena izletom. To, naravno, nije u skladu sa stvarnošću, već samo s našim očekivanjima koja proizlaze iz naših uvjerenja, djelovanja i očekivanja. 

Raznolikost u osobnim osobinama 

Velik dio međuljudskih razlika može se objasniti pomoću modela osobnosti Velikih pet (Big Five). Ovaj model pretpostavlja da se osobnost pojedinca može opisati pomoću pet osnovnih dimenzija koje obuhvaćaju širok spektar ponašanja, emocija i misaonih obrazaca. Osnovne dimenzije osobnosti su ekstraverzija, prihvatljivost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost za iskustva. Određene dimenzije su kod pojedinaca izražene u različitoj mjeri, što dovodi do razlika u doživljavanju svijeta, razmišljanju, osjećanju i ponašanju.  

Kako model objašnjava razlike među ljudima: 

Ekstraverzija  

Pojedinci s visoko izraženom ekstraverzijom uživaju u društvu, društveni su i energični te često traže vanjske podražaje. Introvertirani pojedinci su mirniji, radije rade sami, izbjegavaju gužvu i trebaju više vremena za sebe. 

Prihvatljivost 

Visoko prihvatljive osobe su tolerantne, tople, empatične i vole pomagati. Manje prihvatljive osobe mogu biti konkurentnije, direktnije i manje osjetljive na potrebe drugih. 

Savjesnost 

Savjesni pojedinci su pouzdani, precizni, imaju dugoročne ciljeve i samodisciplinirani su. Manje savjesni su impulzivniji, neorganizirani ili neprilagodljivi, što se može odraziti u manjoj pouzdanosti. 

Neuroticizam 

Ljudi s visokim neuroticizmom češće doživljavaju stres, tjeskobu, nesigurnost i emocionalne oscilacije. S druge strane, manje neurotični pojedinci su mirniji, otporniji na stres i samopouzdani. 

Otvorenost za iskustva 

Osobe s visokom otvorenošću su znatiželjne, kreativne, otvorene za nova mišljenja i iskustva. Oni s niskom otvorenošću radije slijede rutinu, tradicionalniji su i manje zainteresirani za promjene. 
 

Kako nam razumijevanje osobnosti pomaže u međuljudskoj suradnji? 

Pomoću poznavanja dimenzija osobnosti bolje razumijemo zašto ljudi različito reagiraju na iste situacije, zašto se neki pojedinci bolje snalaze u određenim odnosima i kako se razlikujemo u međuljudskim odnosima, komunikaciji i načinu rješavanja problema.  

Što možemo učiniti za bolje surađivanje s drugima? 

Spoznali smo da se ljudi razlikuju u doživljavanju svijeta, unutarnjim shemama i osobnim osobinama. Razlike mogu dovesti do nesporazuma, ali mogu predstavljati način obogaćivanja međuljudskih odnosa.  

Neki ljudi su vrlo izravni, drugi osjetljiviji, neki trebaju strukturu, drugi se oslanjaju na spontanost. Razlike su neizbježan dio ljudske prirode i upravo u tome leži njihova snaga. Za uspješnu suradnju s drugima moramo razviti sposobnosti razumijevanja, prilagodbe i međusobnog poštovanja.  

Stil komunikacije  

S obzirom na to da se međuljudski odnosi grade prvenstveno na temelju komunikacije, vrlo je važno da smo sposobni prilagoditi svoj stil komunikacije i razumjeti stilove komunikacije drugih. Neki cijene kratkoću i sažetost, dok drugi žele duge razgovore i trebaju više vremena za razmišljanje. Brzo se može dogoditi da način komunikacije pogrešno protumačimo. Netko nam, na primjer, na postavljeno pitanje ne odgovori odmah jer treba vremena za razmišljanje, a mi zaključujemo da nam ne odgovara jer nešto skriva. Time što ćemo se prilagoditi sugovorniku - tonom glasa, izborom riječi ili načinom izražavanja - možemo pokazati poštovanje i poboljšati međusobno razumijevanje.  

Pronalaženje zajedničkog cilja  

Važno je biti svjestan da s ljudima s kojima surađujemo imamo zajednički cilj. Možda se razlikujemo u načinima postizanja ciljeva, ali nas vodi ista želja - dobar odnos, uspješan projekt ili učinkovita suradnja. Kada nas razlike počnu razdvajati, smisleno je postaviti sljedeće pitanje "Što oboje želimo?"  

Prihvaćanje i poštovanje razlika  

Prava vrijednost odnosa ne proizlazi iz naših sličnosti, već iz sposobnosti prihvaćanja i poštovanja razlika među nama. Za dobru suradnju nije potrebno da se s nekim uvijek slažemo. Ponekad je bit odnosa to da drugome dopustimo biti ono što jest, bez želje da ga promijenimo ili "popravimo".  

Odlaganje impulzivnih reakcija 

Važno je biti svjestan da nećemo uvijek razumjeti reakcije i ponašanje druge osobe. Pogotovo ako se značajno razlikuje od našeg odgovora u istoj situaciji. Tada je važno provjeriti razumijemo li ispravno odgovor osobe i ne nagađati kako se ta osoba zapravo osjeća. Provjeravanjem svojih pretpostavki možemo izbjeći impulzivnu reakciju koja bi mogla naštetiti odnosu.  

Uspješna suradnja s različitim tipovima ljudi nije nešto što zahtijeva potpuno slaganje, već zahtijeva zrelost, spremnost na razumijevanje i svjesnu odluku da ćemo tražiti zajedničke puteve, a ne razloge za razilaženje. Kada to postignemo, raznolikost među nama postaje prednost, a ne prepreka. 

Autorice: Kaja Strniša in Ivana Čadež 

Članak je napisan uz pomoć sljedećih izvora: 

Cox, J. D. (2011). Emotional intelligence and its role in collaboration. Proceedings of ASBBS, 18(1). 

Workplace from Meta. (n. d.). Working with others.

Brower, T. (2023, November 26). 5 ways to work effectively with someone you really don’t like. Forbes.

Williams, R. (2024, September). Embrace different: How to connect with others at work. Psychology Today.