Deklaracije na prehrambenim proizvodima od velike su važnosti

Ocijeni sa 1 do 5:
(0)
Broj ocjena: 0

Svi se ponekad nađemo usred trgovine i promatramo bogate zalihe na policama koje se savijaju pod težinom nebrojenih prehrambenih proizvoda. No, znamo li uopće što sve sadrže?

Sasvim je nebitno ako smo jedni od onih koji ulaze u trgovinu bez popisa za kupovinu pa završimo s punim kolicima ili smo pak jedni od onih koji pripreme popis i zatim sistematski prolaze kroz njega. 

Pritom rijetko uzimamo u obzir što na svim tim proizvodima piše i ponekad prebrzo zaključimo jesu li neki proizvodi zdravi i dobri za nas. Nažalost, iza njih često stoji dobro planiranje:od marketinga proizvoda pa do same ambalaže.  Naime, neki proizvođači pomoću boja, motiva i oblika ambalaže zavaraju potrošača. To su primjerice, one ambalaže s integralnim keksima koje djeluju tako prirodno i nedužno – dok ne pročitamo koliko šećera sadrže ti tzv. zdravi keksi i doslovno nam se zamagli pred očima.

No, pogledamo li zaista što sve piše na lijepo tiskanim i privlačno oblikovanim ambalažama koje svaki put iznova donesemo iz trgovine?

Na proizvodima je navedeno poprilično podataka koji su propisani Zakonom. Zadaća potrošača je da ih pročita. I razumije. Zašto? Jer tako možemo saznati što sve unosimo u svoje tijelo, kojih je sastojaka u proizvodu najviše, sadrže li kakve alergene te brojne druge informacije.

Deklaracije na namirnicama

Maleni popis kojeg proizvođači često stavljaju kao sitan tisak, zovemo deklaracijom. Znamo li čitati deklaracije ili su one još uvijek same sebi namjena?

Važno je naučiti ih čitati kako bi znali što sve mora biti napisano o proizvodima.

Deklaracija je onaj dio koji je zakonski uređen i zato nije svejedno što će na njoj pisati.

Pravilnik o općenitom označavanju pretpakiranih namirnica određuje da na ambalaži obavezno moraju biti naznačeni:

• prodajno ime namirnice,
• popis i količina sastojaka,
• neto količina,
• rok upotrebe,
• serija (lot) prehrambenih proizvoda,
• posebni uvjeti čuvanja i upotrebe,
• ime i adresa tvrtke i sjedišta proizvođača, odnosno onog koji pakira namirnicu, te ju prodaje,
• podatak o mjestu podrijetla, ako bi izostanak tog podatka mogao zavesti potrošača s obzirom na pravo porijeklo namirnice,
• upute za korištenje kada namirnicu nije moguće koristiti bez tih uputa,
• kod pića koja sadrže više od 1,2 % vol alkohola, mora biti naveden stvaran sadržaj alkohola u postotku volumena.

Osim tih podataka, dobro je da smo pozorni i na podatke koji nam govore ako proizvod sadrži genetski modificirane organizme (GMO), alergene, u kakvom je stanju nutrijent, dakle radi li se o tvarima u prahu, smrznutim, sušenim, dimljenim itd. Vrlo su važni i sami sastojci.

Sastojci na deklaracijama i važnost one koja je na prvom mjestu

Otiđi u trgovinu i uzmi s police par različitih proizvoda. Imaš ih? Vjerojatno imaš neku ambalažu pri ruci, baš i ako se ne nalaziš trenutno u trgovini. Sad pogledaj sastojke koji su navedeni na proizvodu.

Koja je na prvom mjestu? Ako je to šećer, to nikako nije dobro, jer to znači da ga proizvod najviše sadrži!
Prema zakonu, sastojci moraju biti navedeni u padajućem redoslijedu. To znači da su prvo navedeni oni, kojih je najviše u proizvodu, a zatim po redu sve do sastojka kojeg je najmanje. Dakle, radi se važnoj informaciji koja nam ne govori samo što je sve u proizvodu, nego i čega je najmanje, a čega najviše, što je naravno dobro znati. Sastojci koji su alergeni moraju biti označeni podebljanim tiskom.

Što je s tablicom koju možeš vidjeti na prehrambenim proizvodima i na dodacima prehrani?

Ako misliš da su sastojci isto što i tablica hranjivih vrijednosti, onda se varaš. Tablica hranjivih vrijednosti najviše govori koliko se određene hranjive tvari nalazi u 100 g proizvoda. Navedena je i prosječna hranjiva vrijednost hrane, izražena u kilokalorijama (kcal) i kilodžulima (kJ).

Za lakšu orijentaciju kod čitanja deklaracija i predodžbu o tome koliko čega treba odrasla osoba, vrijede sljedeće preporučene količine:

• dnevni unos masti bi trebao biti između 20 % i 35 %,
• dnevni unos ugljikohidrata bi trebao biti između 45 % i 65 %,
• dnevni unos bjelančevina bi trebao biti između 10 % i 35 %,
• dnevni unos vlakana bi trebao biti najmanje 25 g na dan,
• dnevni unos natrija odnosno soli bi trebao biti do 2 g na dan

Ako je u tablici naveden podatak o veličini porcije koju bi trebali konzumirati u jednom obroku, onda moramo paziti na činjenicu da u ambalaži može biti više porcija koje možda nisu podijeljene. Konzumiranjem više porcija odjednom možemo brzo prekršiti preporučene dnevne količine određene hranjive vrijednosti, osobito ako se radi o nešto manje zdravim namirnicama.

Na što moramo biti posebno pozorni kod svakog pojedinačnog nutrijenta?

Masti predstavljaju važnog graditelja tijela koji igraju važnu ulogu i za hormonsku ravnotežu, a neki mikronutrijenti, npr. vitamini E i A, topivi su samo u mastima. To ne znači da su sve masti zdrave. Važno je radi li se o zasićenim ili nezasićenim mastima. Zasićene moramo donekle ograničiti u svakodnevnoj prehrani. Mogu predstavljati najviše 7 % dnevnog unosa masti.

Zatim su tu još transmasti, koje moramo, ako je to moguće, potpuno izbjegavati. Radi se o vrlo nezdravom izvoru masti koje tijelo ne može iskoristiti, a mogu uzrokovati brojne bolesti. Zakon određuje da namirnice ne smiju sadržavati više od 2 g transmasti na 100 g proizvoda.

Ugljikohidrati su onaj makro nutrijent u kojeg uključujemo i šećere. Ugljikohidrati su nam potrebni, no moramo paziti da sadrže što manje šećera.

I ne, šećer označen u hranjivim vrijednostima nije jednak šećeru u sastojcima!

Šećer naveden u hranjivim vrijednostima ukupan je zbroj svih šećera u proizvodu i predstavlja vrijednost istih na 100 g proizvoda. Dakle, ako pojedemo više od 100 g proizvoda, pojesti ćemo i više šećera. Tako konzumiramo više prisutnih, kao i dodanih.

Da bi znali koje vrste šećera se nalaze u proizvodima, moramo pogledati među sastojke. Naime, nisu svi šećeri jednaki i često se pored prirodno prisutnih šećera nalazi i dosta dodanih. Čak i onih koji nisu zdravi.
Trebali bi konzumirati najviše 25 g šećera na dan, ali nažalost nesvjesno ga konzumiramo u punoj većoj količini. Šećeri se skrivaju pod različitim nazivima, kao što su fruktoza, glukoza, saharoza, dekstroza, maltoza, kukuruzni sirup, a na popisu se nalaze i dodani šećeri kao što su aspartam odnosno fenilalanin, koje neki uopće ne smiju konzumirati.

Osobito izvori šećera, kao što je kukuruzni sirup, predstavljaju veliko opterećenje za tijelo i uzrokuju velike oscilacije inzulina. To na dugi rok vodi u zdravstvene tegobe, koje možemo spriječiti izbjegavanjem takvih namirnica. U nekim namirnicama možemo naći i poliole. To su obično umjetna sladila, koja ne utječu na kalorijsku vrijednost namirnice, jer ih tijelo ne može iskoristiti za energiju.

Natrij odnosno sol još je jedna hranjiva tvar, kod koje moramo biti jako oprezni na količinu, jer je unos više od 2 g na dan štetan za zdravlje.

Koje namirnice su najbolje?

Zasigurno one namirnice koja imaju navedeno što manje sastojaka, a među njima i što manje dodanih šećera. Ako je moguće, neka budu bez aditiva, bez tajnih dodataka označenih slovom E, neka budu što prirodnija, ekološki proizvedena i neprocesuirana.

Dakle, kad budeš sljedeći put u trgovini, pogledaj što piše na šarenim kutijicama. Podaci te mogu iznenaditi.

Prethodni post
Slijedeći post