Šećerna bolest odnosno dijabetes – kako si sami možemo pomoći?

Bilo je to 1674. godine kada je oxfordski liječnik Willis kušao urin pacijenata. Urin, za koji je rekao da je poput šećera ili meda... Bio je prvi koji je slatku mokraću povezao s čudnim simptomima koji su pratili pacijente. Radilo se o bolesnicima s dijabetesom. Bolest je tada bila jedva otkrivena, ali je danas, u 21. stoljeću, jedna od najčešćih modernih bolesti …

Što je uopće dijabetes?

Danas znamo da se većina konzumirane hrane razgradi i veliki dio toga čini šećer odnosno glukoza koja se oslobađa u krvotok. To znači da nam raste šećer u krvi. Da bi ga stanice koristile potrebno ih je otključati, a ključ koji otključava stanice zove se inzulin – hormon koji luči gušterača.

Kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili imamo inzulinsku rezistenciju, što se često javlja kao posljedica nezdravog načina života i znači da stanice prestaju reagirati na inzulin, tada je u našem krvotoku previše šećera. To u konačnici može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema kao što su bolesti srca, gubitak vida, dijabetički čirevi na nogama i bolest bubrega.

Još ne postoji lijek za dijabetes, ali mršavljenje, zdrava hrana i aktivnost mogu znatno pomoći. Uzimanje lijekova prema potrebi, edukacija i podrška samoliječenju dijabetesa te posjećivanje liječnika također mogu smanjiti utjecaj dijabetesa na život. Ako posumnjamo da mi ili netko nama blizak boluje od dijabetesa, obavezno posjetimo liječnika.

Koji su simptomi?

Simptomi koji se mogu pojaviti uključuju pojačanu žeđ i česte odlaske na wc, glad, umor, zamagljen vid, sporo zacjeljivanje rana, češće infekcije, trnce ili probadanje u rukama i stopalima, tamnjenje kože na vratu, zapešćima, laktovima i drugim tjelesnim naborima.

Oblici dijabetesa i razlozi nastanka

Razlozi ovise o vrsti dijabetesa, budući da se dijabetes može podijeliti u četiri oblika pojavljivanja.

Prvi oblik je dijabetes tipa 1. Smatra se da je dijabetes tipa 1 uzrokovan autoimunom reakcijom. Tijelo slučajno napadne samo sebe i gušterača zbog ozljeda prestane proizvoditi inzulin. Samo 5-10% ljudi pati od ovog oblika. Ovaj oblik je karakterističan za mlade ljude, jer se obično pojavljuje kod djece, tinejdžera ili mladih odraslih osoba. Većina ljudi mora svakodnevno koristiti inzulin kako bi mogli regulirati šećer u krvi, a lijek, nažalost, još nije poznat.

Drugi oblik je dijabetes tipa 2. Dijabetes tipa 2 nekada je bio poznat kao dijabetes odraslih, ali može početi i u djetinjstvu. Tip 2 je češći u starijih osoba, no zbog porasta broja djece s pretilošću danas je sve više slučajeva dijabetesa tipa 2 kod mlađih osoba. Ne postoji lijek ni za dijabetes tipa 2, ali zdrava težina, pravilna prehrana i tjelovježba mogu puno pomoći. Moderan način života s puno šećera, hidrata i premalo tjelovježbe često je razlog da se dijabetes tipa 2 uopće pojavi.

Treći oblik je predijabetes. Kada stanje još nije toliko ozbiljno da možemo govoriti o dijabetesu tipa 2, a razina šećera u krvi je već visoka, onda govorimo o predijabetesu. Predijabetes, poput dijabetesa tipa 1 i tipa 2, povećava rizik od srčanih bolesti i moždanog udara i zasigurno je znak da bismo uskoro mogli dobiti dijagnozu dijabetesa tipa 2. To je oblik u kojem si možemo uvelike pomoći promjenom načina života i tako povećati našu osjetljivost na inzulin i spriječiti pojavu dijabetesa te drugih srodnih komplikacija. Problem s predijabetesom je što obično ne postoje specifični simptomi koji bi ukazivali na problem.

Ako imamo problema s kilažom, nakupljanjem sala oko trbuha, ako se ne hranimo zdravo, stariji smo od četrdeset i pet godina, ako imamo tamne mrlje na koži vrata, pazuhu, zapešću, intimnom području ili zglobovima na prstima, tada je dobro provjeriti vrijednosti šećera u krvi. Ako su visoke, reagirajmo pravovremeno.

Pojava dijabetesa u trudnoći

Kod trudnica govorimo o četvrom obliku dijabetesa. Radi se o takozvanom gestacijskom dijabetesu. To je oblik dijabetesa koji se razvija samo tijekom trudnoće. Ovaj oblik može utjecati i na trudnoću i na zdravlje djeteta. Hormoni se proizvode tijekom trudnoće kako bi pomogli razvoju fetusa, ali mogu blokirati inzulin buduće majke. Na višak glukoze u majčinoj krvi tada utječe fetus. U tom slučaju, beba može biti vrlo velika i trebati na carski rez ili započeti trudove ranije.

Ostale komplikacije su preeklampsija ili visoki krvni tlak u majke, žutica u djeteta i povećane šanse za dijabetes tipa 2 u budućnosti, koji se može razviti i kod majke i kod djeteta.

Najbolji način prevencije gestacijskog dijabetesa je održavanje zdrave tjelesne težine i vježbanje prije trudnoće. U 90% slučajeva gestacijskog dijabetesa nakon poroda više nema problema. Međutim, gestacijski dijabetes može ukazivati ​​na mogućnost razvoja problema sa šećerom kasnije u životu.

Možemo si i sami pomoći regulirati šećer u krvi …

Osim lijekova koji reguliraju šećer u krvi i koje propisuje liječnik, možemo si malo pomoći i sami, a svakako je poželjno pridržavati se ovih pravila čak i ako nismo bolesni, jer se na taj način dugoročno sprječava predijabetes i dijabetes tipa 2.

Pazimo da jedemo što uravnoteženiju prehranu, neprerađenu prirodnu hranu koja sadrži tvari za regulaciju glukoze u krvi ili hranu koja ima nizak glikemijski indeks i ne uzrokuje nagli porast šećera. Preporuča se i tjelovježba, jer tjelesna tjelovježba također pomaže u snižavanju razine šećera u krvi, a stanice mogu ponovno postati osjetljivije na inzulin, što znači da se glukoza lakše prenosi do stanice, gdje se koristi za hranu.

Kakvu hranu jesti?

Glikemijski indeks hrane govori nam koliko brzo se određena hrana pretvara u glukozu. Namirnice koje sadrže bijelo brašno i bijeli šećer imaju npr visoki glikemijski indeks, što znači da nakon uzimanja naglo raste šećer u krvi i dolazi do hiperglikemije.

Jedno od pravila je i odabir hrane bogate proteinima, vlaknima i zdravim masnoćama, jer ti hranjivi sastojci pomažu u održavanju zdrave razine šećera u krvi. Na taj način pazimo da nema naglih kolebanja šećera. Ako ima previše šećera, osjećamo se loše, kao i ako šećer pada prebrzo. To nazivamo hipoglikemijom. U slučaju da nam šećer tako jako padne, moramo pojesti nešto slatko jer bismo se inače mogli onesvijestiti ili pasti u šok. Stoga je najbolje da nam šećer bude konstantan i da do takvih kolebanja uopće ne dođe.

Što treba izbjegavati?

Moramo biti najpažljiviji kada jedemo ugljikohidrate. Posebno rafinirane, kao što su bijelo brašno, šećeri, bijela riža i tjestenina, te slatke žitarice za doručak.

Također treba izbjegavati slatke napitke poput raznih sokova te alkohola i prerađene hrane, jer često sadrže fruktozno-glukozni sirup, što se ne savjetuje dijabetičarima.

Čak su i hidrogenirane i djelomično hidrogenirane masti, koje se nazivaju i transmasne kiseline, izrazito nezdrave. Iako trans masti ne podižu izravno razinu šećera u krvi, povezane su s povećanom upalom, inzulinskom rezistencijom, nakupljanjem trbušne masti, nižom razinom dobrog kolesterola i lošijom arterijskom funkcijom. Voćni jogurti također se ne preporučuju, jer sadrže nepotrebne šećere. Radije birajmo obične.

Grčki jogurt posebno se preporuča dijabetičarima jer sadrži puno bjelančevina, što pomaže držati šećer pod kontrolom.

Odlične namirnice za dijabetičare su još i …

Namirnice koje preporučujemo dijabetičarima, uključuju bobičasto voće, oraščiće, sjemenke, chia sjemenke, jaja, grčki jogurt, svježi sir, zeleno povrće, odlični su npr. celer, avokado, riba, žitarice pune proteina i vlakana – to uključuje raž i heljdu, kao i prirodne maslace, odnosno namaze kao što su namaz od kikirikija i badema.

Začini su također odlični, jer je cimet, dobro poznat svim dijabetičarima, izvrstan način za prirodnu kontrolu šećera u krvi. Posebno je prikladan cejlonski cimet, koji sadrži manje kumarina od običnog cimeta.

Preporučuje se i dodavanje magnezija, jer studije pokazuju da magnezij također ima sposobnost reguliranja šećera u krvi, a osim toga, oni s dijabetesom imaju veću potrošnju magnezija i zbog toga im ga često nedostaje.

Da li se treba odreći baš svih slastica?

Samo zato što treba paziti na šećer u krvi ne znači da se tu i tamo ne bismo trebali zasladiti. Moramo samo obratiti pažnju na to kako to radimo.

Možemo si priuštiti komad voća, jer šećer u voću nije baš isti kao prerađeni šećeri, jer voće također sadrži vlakna i važne nutrijente. Ipak, treba obratiti pažnju na količinu i vrstu voća. Bez grižnje savjesti možemo si priuštiti jagode, maline i ostalo bobičasto voće.

Mnogo šećera, a time i pozornost, zahtijeva voće kao što su datulje, vrlo zrele banane, slatke lubenice i ananas. Nemojte jesti ovo voće prečesto i samo u umjerenim količinama.

Što je sa zaslađivačima za dijabetičare?

Med i agavin sirup nekada su se smatrali zdravim zaslađivačima, ali s tim zaslađivačima treba biti vrlo oprezan. Med se može priuštiti uz dobru kontrolu bolesti i to samo malo, a agavin sirup je danas definiran jednako neprikladnim kao i bijeli šećer.

Ostale zaslađivače također treba koristiti s oprezom, jer neki mogu biti i vrlo štetni, a neki ipak lagano podižu šećer u krvi unatoč reklamama...

Najpouzdaniji zaslađivači su stevija i eritritol. Ovo su dva prirodna zaslađivača koja ne podižu šećer u krvi i dokazano su sigurna za konzumiranje…

Stevija je prirodni zaslađivač iz lišća grma porijeklom iz Južne Amerike. Stevija sadrži spojeve zvane steviol glikozidi, koji su oko 150-300 puta slađi od bijelog šećera. Unatoč tome, steviol glikozidi ne podižu šećer u krvi, a stevija praktički ne sadrži kalorije.

Međutim, budući da neki ljudi ne vole blagi okus koji stevija može ostaviti, eritritol je alternativa ovom zaslađivaču.

Eritritol  možda zvuči kao nepoznata vrsta zaslađivača, ali u stvarnosti postoji toliko dugo koliko i grožđe, breskve, kruške, lubenice i gljive, gdje je prirodno prisutan. To je jedan u nizu ugljikohidrata koji se nazivaju šećerni alkoholi koje ljudi koriste kao zamjenu za šećer jer ne podižu šećer u krvi, nemaju kalorijsku vrijednost i jednostavno putuju kroz naš probavni trakt.

Eritritol je stoga prirodno prisutan u nekim namirnicama, a također se proizvodi tijekom fermentacije vina, piva i sira. A proizvodi se i fermentacijom za širu uporabu u svrhu izrade zaslađivača koji je izgledom i okusom sličan bijelom šećeru na kosi. Može se koristiti za pripremu slastica ili u kavi ili čaju.

Na ovaj način čak si i dijabetičari mogu priuštiti malo slatkog okusa za svoje nepce bez rizika za zdravlje.